RIGA OPEN 2015

Došao je i taj dan, igrači SHK Kit koji su naravno predstavljali i reprezentaciju Republike Hrvatske otputovali su u Rigu i nastupili na jednom od najjačih svjetskih turnira ove godine.
Prema najavama, reprezentaciju su činili 3 igrača i 1 član stručnog stožera zadužen za logistiku i navijanje :
Kristijan Ćurković ( capt. )
Tomislav Cigula
Borna Marciuš
Damir Marciuš ( čl. stručnog stožera )
Kao što znate, moji opisi su jako dugački pa kom se ne čita savjetujem da odmah prestane čitati.
Krenimo redom. Riga je glavni grad Latvije, države od 2,2 miliona ljudi i ima oko 800 000 stanovnika a smještena je blizu ušća Zapadne Dvine u Baltik.
U Rigi je stolni hokej vrlo popularan jer je to tamo i priznati sport. To znači da jedan dobar stolnohokejaš od toga tamo može i živjeti, a da ne govorimo da je popularan toliko da mu se lokalni komadi bacaju pod noge. U Rigi, živi otprilike pola Latvijaca, pola Rusa, tako da svi u stvari govore Latvijski ( koji nitko ne razumije ), Engleski i Ruski.
Općenito, prevladava slavenski element i čovjek se ( barem ja ) ugodno osjeća. A i Latvijci ( koji su kao i Litvanci i Estonci u stvari Balti ) su vrlo ugodni ljudi. Nama su nekoliko puta došli ljudi i pitali nas da koji je to tako simpatičan jezik, obično su mislili da smo nekakvi Poljaci.
Putovali smo autom do Budimpešte a dalje avionom i to na Kristijanov užas, Bombardierom propelercem, koji se lijeno probijao kroz oblake usput veselo poskakujući. Slijetanje je bilo onako, "bumpy jumpy", kako nam je to pilot i najavio, a na svu sreću ostali smo živi i u komadu. Borna je rekao da mu se to jako sviđalo iako nije imao baš takvu facu. Taxi nas je za nekih 20 min dofurao do hotela i to je bilo to. Hotel Tia s 3 zvjezdice smjesten je svega desetak minuta hoda od centra grada, blizu nogometnog stadiona Skonto Riga ( najvećeg u zemlji ) i Arene za hokej.
Hotel boy nas je uputio na večeru u Launus Nams, nekakvu lošu kopiju McDonaldsa, ali nam se to nije sviđalo pa smo u jednom malom restorančiću "Dvini", što znači "Blizanci", uspostavili istureno komandno mjesto i popili im u ova tri dana vjerojatno mjesečnu zalihu piva. Usput smo nešto i naučili o gradu, ljudima i zemlji, a nešto i o Latvijskom jeziku. Npr :
Hvala - Poldius
Molim - Ludzu
Osiguranje - Apdrošinašana
Živjeli - Prieks
Pivo koje smo pili zove se Lačplesis, a to je bio neki njihov junak sa štitom i mačem, neka vrsta Asteriksa. Pivo je u stvari baš dobro i u kombinaciji s šniclom, klizi savršeno niz grlo. Dok smo večerali treba spomenuti nekog bivšeg Unproforca koji se oduševio kad je čuo Hrvatski ali sve što je on znao reči na našem jeziku je bilo Sarajevo i Bosanski brod. S obzirom da to i nije neki zavidni vokabular, nismo se baš puno s njim nabrbljali. Frajer je pio kavu pomiješanu s lokalnom rakijom ( Balzamom ). Na svu sreću brzo smo ga se riješili i otpalili u hotel na ćorku - sutra nas je čekao veliki dan.
SUBOTA, 04.12.2015
Stigli smo taksijem na turnir i brzo se registrirali. Na turniru je bilo ukupno 222 igrača podijeljenih u 10 grupa. Ja sam bio grupa A, Borna grupa G a Kristijan grupa J. Prvih 8 u grupi je išlo u finalnu grupu, druga dvojica u diviziju, 2, pa u diviziju 3 i tako redom. Prije samog početka bilo je svečano otvaranje gdje su neki frajer i cura izvodili step dance a poslije njih su dva lika na ksilofonu i klarinetu odsvirali Latvijsku himnu. Napominjemo da je cura izgledala kao da su je našli zajedno s haljinom na odlagalištu velikog smeća a frajer kao da glumi u gay filmovima C produkcije. I naša Hrvatska zastava se lijepo uklopila među 11 drugih zastava zemalja sudionika s time da smo mi bili došli možda i od najudaljenije točke. Zato nas je Simon Thomas Star Fleet posebno i pozdravio.
KRISTIJAN ĆURKOVIĆ je turnir počeo loše, s dosta izgubljenih utakmica i prosipanih bodova. Kako je turnir odmicao i on se sve više uigravao tako je je npr. pobijedio i Bindekrandsa, Petrova, Kanepsa, Kalnevica i još neke jake igrače al što mu to vrijedi kad je izgubio od žohara iz Kazakhstana, kojemu je i samom bilo toliko neugodno zbog toga da mu se i ispričavao. Ipak, nastup u prvom krugu je sigurno završio i ugurao se među 8 tako da je izborio finalnu grupu prvog dana. Nažalost to je bio i njegov krajnji domet jer u toj finalnoj grupi nije uspio ući u prvih 10 koji bi nastupili u Nedelju, bio je tek 13. Tragedija je u tome da je u stvari bio kratak za svega 1 bod koji bi mu nosio 8 mjesto a da je bio 3 boda bolji, bio bi 3. Uvijek je to tako, nako hrpetine utakmica, uvijek odlučuje bod ili dva. Ali Kristijan nije nezadovoljan, osvojio je ukupno 57 mjesto, nešto bolje od pre-rankinga i to je možda i realan rezultat onoga kako i koliko mi treniramo. Ne smije se zaboraviti da je ovdje nastupila hrpa lokalnih igrača za koje mi nismo nikad čuli jer ne putuju van, ali su itekako dobri.
U svakom slučaju, čestitke našem najboljem igraču na borbenosti, ukupnom dojmu i ostvarenom rezultatu.
BORNA MARCIUŠ je u stvari od svih nas napravio najveći posao. Napravio je pomak od 23 mjesta u odnosu na pre-ranking a svi znamo koliko je to teško.
Počeo je odlično i u prvih petnaestak kola je je bio uvijek među prva 3, nismo mogli vjerovati da mu tako dobro ide. Na kraju je malo popustio ali je to svejedno bilo dovoljno da kao 10. uđe u diviziju 2. Izdvajamo pobjede protiv Kalninsa i Korabela, igrača puno bolje rangiranih od našega Borne. Ipak, u drugoj diviziji je umor brzo napravio svoje tako da naša junačina Borna nije mogao pružiti veći otpor vrhunskim igračima koji su ušli u tu grupu na kraju ušli. Na kraju je zauzeo odlično 106. mjesto i zato, Bravo BORNA !!!!!!!
TOMISLAV CIGULA, odnosno ja, odigrao sam loše. U pre-rankingu sam bio 114 a na kraju zauzeo 120 mjesto. Isto kao i Kristijanu, i meni je Divizija 2 pobjegla za jedan bod i to zato što sam izgubio od starog dede šveda Myhrena. Greška je bila u tome što sam ja po običaju svaki meč shvatio kao turbo važan, potrošio se protiv malih klinaca i kad sam naletio na prave igrače - pušiona. Iako sam svojim "AJMOOO" galamio skoro kao Zdravko Mamić to mi nije puno pomoglo. Onda sam u diviziji 3 odlično počeo, već su mi počele curiti sline i na mali pehar, al više nisam imao snage pa sam na kraju završio u sredini te grupe. Posebno naglašavam i dodatnu i nepotrebnu bruku jer sam izgubio i od Latvijke Gundege Pake i Litvanke Sandre Komaraite, znači katastrofa i za moj muški ego.
Al eto, još smo mladi pa će biti bolje, zato - idemo dalje !!!
DAMIR MARCIUŠ je od početka do kraja bio s nama, gledao nas, snimao nas, bodrio nas kad nije išlo, nosio nam cugu i klopu, zajedno s nama prolazio kroz sve naše pobjede i poraze. Isto kao i nama, i njemu je od toga svega stradala kičma jer nije lako bezveze stajati, to znamo svi mi koji smo nekad išli u crkvu.
Tako je za nas završilo natjecanje u Rigi 2015. S igrom i rezultatima ukupno moramo biti zadovoljni, ipak smo otišli 1750 km daleko od kuće, predstavljali Hrvatsku, igrali stolni hokej i bilo nam je lijepo.
Inače, na turniru je pobijedio Maxim Borisov a drugi je bio Edgars Caics.
Mi smo taj natjecateljski dan zaključili na našem isturenom komandnom mjestu "Dvina" ubijajući Lačplesise. Poslije smo kupili još pive za hotel, neke Valmiermuiže koje su OK, pa smo otišli.
NEDJELJA 05.12.2015
S obzirom da nismo danas uopće igrali, otišli smo u grad. Motali smo se po centru, otišli u 5D kino i glumili gljive. Vidjeli smo kuću crnih glava ( najpoznatiju u Rigi ) gdje je između ostaloga i njihov Pantovčak, odnosno ured predsjednika. Sitna razilka u odnosu na Hrvatsku je ta što taj predsjednički ured na vodi brigu o 1000 jelena lopatara kao naš, znači njihova Kolinda košta 100x manje al naša je ljepša, pa eto :))
Vidjeli smo i katedrale, katoličku, protestantsku, ima luteranskih i pravoslavnih crkvi i svega drugoga. Ima i spomenik antitenkovskim ježevima u spomen na proglašenje neovisnosti 1990 iako se ne mogu sjetiti kako su se to oni odvojili od Rusa i jeli tu zbilja bilo nekog fighta ili su se jednostavno svi skupa narokali u nekoj pivnici, malo galamili jedni na druge i onda svako na svoju stranu. U svakom slučaju mi i braća Srbi smo primjer kako to ne treba raditi. Onda smo došli do spomenika magarcu, pesu, mački i guski a štos je u tome da ih se mora dotaknuti za sreću a catch je u tome da se mora visoko skočiti da dođeš do guske. Koliko ja znam povijest odnosno basne, to su u stvari Bremenski svirači al Borna veli da je to OK i da su oni u stvari formirali band da ih zločesti ljudi ne skuhaju i ne pojedu. Znači ako nama dođe neki ISIL ili đihadista, samo mu velimo STOP stari, formirat ćemo band iz ovih stopa i to je to. Onda smo zaglavili u pivnici gdje se toči Užasna piva koja se zove Užavas. Užasniji od te pive je lokalni napitak Balzam, koji je mješavina nekakve votke, rakije, jegera i tko zna koje mrtve životinje, jednom riječju bljak. Napominjem da u toj pivnici živi zec koji doslovno moli za jedan mavashi gere ili barem direkt ili aperkat pa da mu se malo poravnaju uha i ona dva zuba. Posebno poglavlje traži slika nacrtana na zidu, a pokušat ću je i uploadat. Znači nepoznati umjetnik je tko zna iz kojih pobuda nacrtao na zidu sliku gdje nekakav lokalni poljoprivrednik, štakorskog izraza lica, u bačvi kupa neku golu djevojku. Toj djevojci sasvim opravdano fali pridjev "lijepa" ali joj je s druge strane umjetnik podario zamaman trbuščić, tako da klinci iz ulice možda sumnjaju da im je baš ona progutala košarkašku loptu koju ne mogu nigdje pronaćui. OK, to kupanje odnosno polijevanje vodom bi se još moglo protumačiti kao neki romantični čin ali onda kad se bolje zagledaš, vidiš da to sve iz nekog grmlja promatra neki drugi freack, a s obzirom da ovi dvoje to u erotskom zanosu ne vide, sve to skupa dobije i neki prizvuk horora. Osobno mogu ustvrditi da sam ružniju, lošiju i jadniju sliku vidio do sada u životu samo u Ludbregu.
Ali nakon toga otišli smo u Irish Pub na Guinesse i thats the way I like it !!!
Maznuli smo po par rundi Guinessa, odigrali par partija bilijara i stolnog nogometa, gnjavili lijepu konobaricu darkericu koja se zove Liga ( kao HNL, ili Liga naroda ) i koja je Latvijka a ne Ruskinja i bilo nam je baš super. Još smo pojeli i nekakve super odreske i hrpu pomfrija s kečapom.
Nagradno pitanje : Umak uz meso je bio od Kljukve, a tko ovako na prvu zna što je to Kljukva bez Wikipedie i Google translatora ?? Za nagradu ce dobit jedan pak iz klupskih rezervi.
BTW, kao depozit da ako se uništi bilijarski stol mora se ostavit 50 EURa a sama igra je inače besplatna. Moram reći da nam je nakon nekih Borninih extra udaraca gdje je gađao muhe po birtiji bijelom kuglicom i taj depozit lagano došao pod znak pitanja, al dobro, Liga je bila milostiva. Onda smo otišli pogledati završne utakmice na turniru, čestitati Borisovu na odličnoj igri ali isto tako dobro promotriti nove trendove u svijetu mode koje su propagirali neki drugi polufinalisti.
Nakon toga malo za promjenu u našu bazu na par rundi Lačplasisa, opet malo pomfrija s kečapom i u Hotel na spavanac.
Sutra smo nažalost već putovali doma na brdoviti Balkan, našim malim propelercem do Budimpešte gdje nikako nismo mogli naći aerodromski shutlle i onda doma. Napominjem da su Mađari smislili jedan novi prometni znak "Oprez - krade se iz auta" koji do sada nikad nismo vidjeli a ima ga na svakom mađarskom odmoirštu.
Edveš kedveš i stigli smo do dobre stare lijepe naše, gdje cesta više nije ravna, gdje ti se odmah smrači ali gdje je sve ljepše kad nakon 50 km konačno bude i neka benzinska gdje možeš kupit pivu.
Eto toliko od Kita No. 1 sa turnira u Rigi.
Ako da Bog, svi sveci Božji, Angela Merkel i Vladimir Putin, eto nas i slijedeće godine u Rigi !!!
Čusa, čosa, čop, tup iz Rige od Podsusedskih Kitova!!!!